|
D-001 Druga strana vršačke izložbe (tekst koji je poslat na adresu redakcije časopisa ZOV, ali nikad nije bio objavljen) Vršac, mart 2003 Pre 20 i kusur godina, još kao dete od 13-14, jednom prilikom izneo sam 5 – 6 golubova –a gde bih drugo , nego na izložbu u svom gradu. Golubove sam gajio već 6 – 7 godina i kao i svi klinci skupljao od užine, džeparca, rođendana i sličnih prilika samo da bih kupio nekog novog goluba, ne bih li ga ukrstio sa svojim i još malo poboljšao jato. U jednom trenutku došlo je vreme i da se uporedim sa drugima i to je bila ta moja prva izložba – veliki trenutak za svakog mladog golubara. Ali kad sam video da je titulu ¨šampiona¨ dobio golub koji je očigledno bio slabiji od mojeg, uz prateći komentar organizatora kako su šampiona morali da dodele svom starom članu, dok sam ja kao još mlad, pa imam vremena i dobiću svoje šampione kad budem stariji. . .da li je trebala još neka replika na to ? Sve u svemu, posle godinama više nisam izlagao golubove ni na jednoj izložbi, mada nikada nisam prestajao da ih gajim. Bilo je mnogo mojih vršnjaka koji su bili manje tvrdoglavi pa su odustali od svog hobija, drugi su pak zabili glavu u pesak, postepeno se stopili sa onim starima i danas postali isti kao i oni onda. Godine su polako prolazile i kako vreme tupi sve oštrice – tako je prošla i moja. U zadnjih nekoliko sezona ponovo sam počeo da izlažem i sve je to krenulo nekim nazovi normalnim tokom. Naizgled sve je bilo tu, samo je onaj dečački žar zauvek bio izgubljen. Ipak pre par dana nešto me je nateralo da napišem par redova umesto nekog novog klinca, koga verovatno opet niko ne bi čuo. Počeo bih sa predhodnom godinom, kada je moja ženka pismonoša bila ocenjena sa 94, dok su u toj rasi šampione između ostalih dobili i neki pohvatani golubovi sa stranim i ko zna kakvim prstenjem. Ista ta ženka je inače mesec dana kasnije otišla sa YU reprezentacijom na Olimpijadu u Francusku. Komentar je tada bio »nismo imali adekvatnog sudiju« (iako u gradu postoji nekoliko saveznih sudija za pismonoše). Toliko o realnom ocenjivanju . . .ne, to je tek početak. Ove godine predložio sam im svog prijatelja Božić Petra (saveznog sudiju za pismonoše) da im oceni tu rasu. Gospodin Tošović Marko (organizator, predsednik udruženja i ko zna čega još) prihvatio je ponudu, ali neposredno pred ocenjivanje dostavio je Božiću listu uslova !? Evo ih ukratko: PRVO – osnovni uslov da pismonoše budu ocenjene u standard kategoriji (određeni broj plasiranih kilometara) NE VAŽI !? Čovek je očigledno iznad zakona – ko zna gde bi mu bio kraj kad bi nekim slučajem vodio državu umesto živinarsko-golubarskog udruženja. DRUGO – dao mu je spisak izlagača sa brojevima kaveza i sa direktivom koji od njih MORAJU dobiti 95. poena, a posle će centralna komisija (čitaj: ON) odlučiti koji će od njih dobiti šampione. Sa gazdom nema ni diskusije, ni polemike. Tek sada: toliko o realnom suđenju na vršačkoj izložbi. Pored naručenog ustaljenog i dosadnog komentara u vašem listu (bilo je XXX izlagača, XXX eksponata, pobednici su bili XY,YZ,YY, itd, sve je bilo lepo i fino, odlično organizovano i sl.), čisto zbog kompletnije slike ove manifestacije, trebalo bi da se nađe i ovaj tekst. Nadam se da u vašem listu ipak ima mesta i za drugačije mišljenje. Vaš dugogodišnji čitalac - Stojanov Saša iz Vršca ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Dakle,
ovo je bio tekst koji sam poslao redakciji ZOV-a. Posto nije bio objavljen, a
sa moje strane niko nije znao nista o njemu ( cak ni da postoji ), kako
objasniti to sto me je par meseci kasnije taj gospodin Marko, pomenut u
tekstu jednom prilikom upitao »sta ti je ono trebalo da saljes u ZOV, pa to
ti nikada nece objaviti« ? |
|
Odgovor Dusana Ivanovica - septembar 2009 Uzecu za pravo da se
svrstam pored tebe u plejadi ljudi koji su u zivotu prolazili ili prolaze
kroz slicne situacije. |